Ovdje mozete naci neke od hutbi koje su se mogle cuti sa mimbere u dzematu Svendborg.

• Hutba omladini
• Prica o Sari
• Savjeti mudrog Lukmana svome sinu
• El-kada wel-kader (Određenje ili sudbina)
• Kurban-bajramska hudba
• Tehnika razmisljanja
• Uzroci trajne srece

Tema današnje khutbe je Sara. Sara supruga Ibrahima, aljehisselam?? Ne. Sara, neka sahabijka? Ne. Onda, koja Sara? Sara manekenka, djevojka koja se natjecala za miss države u kojoj je živjela. Sara, koja je bila konobarica u noćnom baru. Sara, koja nije imala ama baš ništa sa islamom. Otvori uši i srce i uputi se sa mnom u tu prelijepu oazu Allahove milosti.

Sara je porijeklom libanka, ali od njene desete godine živi sa roditeljima u Novom Zelandu. Nije prošlo nekoliko godina, njeni roditelji su se razveli i našli svoje nove saputnike, a ona je ostala sama i nakon završene srednje škole upisala je fakultet, stanovala u domu itd.. Radila je u noćnom baru da bi sebi zaradila da ima za lične potrebe, jer za majku i babu nije ni čula nakon njihovog razvoda, niti su se oni interesovali za nju. Priča o sebi i kaže: Bila sam jako opuštena djevojka, hodala sam sa svakim, družila se sa svakim i nema tog, islamom zabranjenog, grijeha kojeg nisam učinila. Oblačila sam se eto tako da sam prikrivala sramna mjesta. Kada su moji roditelji bili sa mnom, nikada nisam čula nešto što me podsjeća da sam muslimanka... Inače, Sara se odlikovala izrazitom ljepotom. Znači, bila je ljepotica. Nakon pritiska njenog društva, odlučila se kandidovati za natjecanje za miss svoje pokrajine i na kraju je i izborila prvo mjesto i postala zvanično najljepša djevojka u svojoj pokrajini. Kandidirala se i na državno natjecanje za Miss države i tu je pobjedila. I u tom vremenu, kada se spremala za natjecanje za Miss svijeta, otišla je kod svojih sugrađana libanaca, koji su imali satelitsku antenu i pratili arapske programe, kao što mi u dijaspori žudimo za našim programom, lijepim emisija...., iako mi za našu vlast nismo zaslužni za jedan dobar i kvalitetan program koji će nas podsjetiti da imamo državu, da imamo i lijepih stvari u našoj zemlji, da naša zemlja napreduje, da naša zemlja ima perspektive.... i tako kada je došla kod njih, ova žena domaćica je listala kanale i zaustavila se na jednom predavanju prof. Amra Khalida. To je čovjek koji ima stila, znanja i iskrenosti da čovjeka oraspoloži ako je najtužniji, da mu srce napuni imanom... Ta žena je pratila njegove emisije i Sara uz nju, eto da i ona vidi šta taj čovjek priča o vjeri. Tema je bila «Čednost ili Čast». U toku emisije, Sara je shvatila da je ona daleko od osobina koje se nalaze u osobi koja ima čast. Pogledala je na svoju odjeću i shvatila da kada krene od svog izgleda, ona je djevojka koja nema časti.... Ja se samo pitam da li se ikada roditelji onih Miss u Bosni zapitaju imaju li časti gledati svoje kćerke kako ispred malih ekrana hodaju u kupaćim kostimima? Imaju li časti kada znaju da je njihova kćerka jeftina roba u rukama zvijeri koji budu razlogom zašto ta djevojka izgubi nevinost na pripremama za natjecanje....

Nastavlja Sara i kaže: Nešto mi se u glavi zamantalo od te zamisli, pogledala sam u svoj život i poredila ga sa onim što je profesor pričao i našla sam se u velikoj provaliji. Vratila sam se kući i napisala pismo preko interneta prof. Amru Khalidu. Napisala mu je svoje stanje i imala jedno pitanje za njega. On priča i kaže: Bio sam jako zauzet u tom periodu, trebao sam putovati, pripremati neke papire... i došlo mi je mnogo E-mailova. Nije mogao sve da ih pročita, već ih je stavio na svoj radni sto i imao namjeru da ih prelista kada se vrati sa puta iz Velike Britanije. Nešto je radio oko stola, i rukom je zahvatio listove na kojima su se nalazila pisma i listovi su pali na zemlju. Kupeći te papire, za oko mu je zapelo pismo koje dolazi od Sare iz Novog Zelanda. Nije mogao odoliti, uzeo je i pročitao pismo u kojem je ona opisala svoj život i na kraju mu rekla: Sve ovo sam ti napisala da bi te upitala: Da li će mi Allah primiti moje pokajanje ako se pokajem? Jedva je dočekao i poslao joj pismo u kojem je rekao: Naravno da hoće, Allah je milostiv, mnogo prašta, Plemenit je...Poslao joj je to pismo i mislio stvar je završena. Poslije tri dana dolazi pismo od Sare u kojem piše: Ostavila sam posao u noćnom baru. Poslije dva dana poslala pismo u kojem kaže: Otkazala sam natjecanje za Miss, nakon dva dana poslala pismo u kojem piše: Slušala sam predavanje o pokajanju i shvatila sam da je veliki Božiji dar da se čovjek vrati svom Gospodaru. Nakon toga, priča prof. Amr: Dobili smo od nje broj telefona i ja, moja žena i moj mali sin smo pričali sa njom telefonom, a njen arapski je bio jako slab. Koliko godina imaš Sara? Rekla je 21. Poslije je poslala pismo u kojem moli da joj pošalju fatihu transkripcijom napisanu, jer ona nema Kur'ana i ne zna čitati arapski. Poslije je nazvala i zamolila da je nauče klanjati. (Prof. Amr se kune Allahom da je ova priča istinita, a njena prijateljica je potvrdila sve ovo i njena pisma su bila dostupna mnogima koji su se uvjerili.) Našli smo joj stranicu na interentu preko koje je mogla naučiti klanjati... Nakon dva tri dana poslala je pismo: Ja sam počela klanjati i moram vam priznati da sam osjetila da sam najsretnije trenutke svoga života osjetila upravo u prvom namazu kojem sam radi Allaha klanjala. Poslala je poslije pismo u kojem moli da joj pošaljemo neke kasete Kur'ana da sluša Kur'an i odmah su joj poslali nekoliko kaseta od učača koji zaista mame ljudske uzdahe od ljepote glasa i melodije Kur'anske. Prošlo je tri dana nije se javljala, onda zove sva sretna i uzvikuje: Naučila sam suru Amme, zatim nije prošlo par dana piše naučila sam suru Rahman, poslije toga naučila sam suru Jusuf... Jeste li u životu čuli za nekoga ko je bio toliko daleko od Allaha a ovako mu se brzo vraća? Nekoliko dana je prošlo, zove Sara i sva vesela uzvikuje: Ja sam otpočela klanjati noćni namaz. U njemu sam osjetila toliku slast imana i toliko se osjećam blizu svoga Gospodara kada klanjam taj namaz. (Braćo, sestre..rođeni smo u islamu, a jesmo li osjetili slast imana i slast noćnog namaza kojeg je osjetila Sara nakon mjesec dana njenog povratka u islam?) Priča kako je naveliko zavolila slušati Kur'an, osjetila je neku posebnu slast u njemu tako da nije mogla da ga napušta. Nije prošlo dva dana zove nas i kaže: Ja se hoću staviti hidžab. Kaže prof. Amr Khalid: Ja sam se sledio. Ne mogu joj kazat nemoj, a ne mogu je pustiti da ovako brzo prima stvari iz bojazni da joj ne dosadi i na kraju sve polahko ispusti. (Koliko naših djevojaka i žena se «sažaljava» na pokrivene djevojke: Vidi ih, jadne one, skuhaše se... i kada se govori o Allahovom farzu hidžabu toliko se sa oprezom govori kao da je neka eto tamo nafila, a ne Allahov farz!) Prof. Amr joj je poslao pismo: Moj ti je savjet da ne žuriš, jer sam imao iskustva sa djevojkama koje su tako brzopleto postupile i poslije se otkrile... Vratila mu je pismo i rekla: Ja ne mogu čekati, u mom srcu gori čežnja da budem i u vanjskom izgledu muslimanka.
Obukla je hidžab nesuđena missica svijeta. Umjesto razvrata i golog tijela, obukla je nešto najljepše što može ženu učiniti još ljepšom nego je inače, a to je hidžab. U tom istom pismu je rekla: Ja želim da nešto uradim za islam!!!
Allahu jedini, neka je Tebi hvala. Koliko nas je i život prošao a nije nikada rekao ovu rečenicu niti učinio korak da ova rečenica bude zapisana i u njegovu biografiju: Ja želim da nešto uradim za islam! Nakon pedest godina u islamu, mnogi od nas je ne izgovore, a Sara ju je izgovorila nakon tri sedmice od prvog susreta sa Islamom.
Ako Bog da Sara, uradićeš ti dosta za islam, nemoj žuriti.- poručio joj je prof.Amr
Prošla je sedmica dana ni glasa od Sare. Nakon toga zove i kaže: Bila sam jako bolesna prošle sedmice. Kako bi mogla učestvovati na natjecanju za Miss, na prsima sam napravila plastičnu operaciju, da uljepšam još više svoje tijelo. Doktori su mi utvrdili da je rak. Moram podlegnut operaciji koja je neminovna, jer ako je ne pristanem, moguće je da mi se cijelo tijelo paralizuje i strašna bolest da me snađe, a ova operacija ponekad i urodi plodom. Pitala je za savjet: Da li da se vrati u svoj rodni kraj i tamo učini nešto za svoju vjeru i svoj narod? I na kraju je odlučila da će se poslije operacije, ako joj Allah da života, vratiti u svoj rodni kraj. I na kraju pisma je pitala: Je li moguće da će mi Allah oprostiti 20 godina moga lutanja u tri sedmice??
Kada sam pripremao hutbu, zacrvenio sam se od ove Sarine rečenice: Kad sam ja tako nešto pomislio i kada su mene moji grijesi toliko brinuli??
Nastavlja Sara u drugom pismu i kaže: Trenutno nisam u stanju da uradim za islam bilo šta korisno, ali ću ove kasete što sam ih dobila od vas dati svojoj prijateljici i reći ću joj da je to nešto što mi je najdraže od svega što posjedujem. Otišla je u bolnicu i tu je prestalo kucati srce ljepotice koja je postala još ljepša i privlačnija svojim islamom, hidžabom, svojom dušom koja je kucala za islam za to veoma kratko vrijeme. Znate koliko je živjela u islamu? Od prvog Redžeba do prvog Ša'bana, tj. samo mjesec dana.

Dozvolite mi da vam ubrzo pročitam neke isječke iz njenih pisama:

1. Esselamu alejkum Ja imam za vas jedno iznenađenje. Naučila sam suru Amme. Ja je mogu sada učiti bez da gledam u mushaf. Ja je sada učim na namazu.
2. Esselamu alejkum Ja bih željela da doprinesem za islam koliko mogu, ali izgleda da moj Gospodar želi nešto drugo. Hvala Allahu na svemu što On odluči.
3. Esselamu alejkum Da li vjeruješ da će mi Allah oprostiti? Da li vjeruješ da ću ući u Džennet ili ipak da će moj svršetak biti Džehennem. (Nalazimo li se mi ovdje negdje u ovim riječima, ili mi imamo rezervisanu kartu za Džennet? )
4. Ja ne znam hoću li ikada vidjeti svoju majku koju nisam vidjela punih 6 godina
5. Poslala je SMS poruku gdje kaže: Ja sam u bolnici
6. Poslala SMS gdje kaže: Ja ne mogu da spavam, bojim se.
7. Operacija počinje za nekoliko minuta, neka mi uče dovu moja braća i sestre.
8. I zadnja poruka je stigla od Sarine prijateljice za koju je Sara rekla da će njen telefon biti kod nje poslije operacije: Nažalost, Sara je umrla.

Neka joj se Allah smiluje i uvede je u lijepi Džennet, a nama podari njenu iskrenost, odlučnost i ljubav koju je nosila prema ovoj vjeri.

Nakon ovoga želim komentarisati ovu priču sa jednim, nama svima dobro poznatim hadisom: «Tako mi onoga pored kojeg drugog boga nema, neko od vas će raditi djela stanovnika Džennete sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano, pa će raditi djela stanovnika vatre i ući će u nju. I neko od vas će raditi djela stanovnika vatre, sve dok između njega i vatre ne ostane koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano pa će raditi djela stanovnika Dženneta i ući će u njega» (Buhari i Muslim)

Nemojte se nikada siliti zato što idete u džamiju, već budite ponosni. Sila i ponos su dva različita pojma. Siliš se i potcjenjuješ druge svojim namazom, svojim stažom u islamu, svojim sedždama..., ali ponosan čovjek to ne radi. On klanja radi Allaha, ide u džamiju radi Allaha i on smjelo i ponosno svima dokaziva da je musliman. Budimo oprezni da ne preselimo kao nevjernici, Allah nas sačuvao od te kazne. amin

Sada na trenutak ostavimo Saru, dođite da govorimo o Gospodaru Sare i Gospodaru svih svijetova koji nas je počastio imanom, vjerom, dao nam sve blagodati Njegove, dođi da o njemu pričamo.

SubhanAllah, 20 godina grijeha, 20 godina daljine od Allaha i smiluje se svome robu u mjesec dana i preseli kao musliman. Kao da Allah dž.š. nam želi reći: Kad god mi se obratiš, ja ću te primiti. Bez termina, stalnoooo!! Danu, noću, zimi, ljeti... Ako mi dođeš a budeš griješnik primiću te, ako budeš mafijaš primit ću te, ako budeš drogeraš primit ću te. ON, subhanehu we te'ala je moćan i milostiv da to sve uradi.

Isjecak hutbe Nazifa Horozovica.
Izvor IslamBosna.ba